Teme   >    Žena   >   
  • Muslimanke: balansiranje školovanja, posla i porodice
  • Biti zaposlena majka ima svoje nedostatke, kao i prednosti. Nije moguće imati sve, kompromisi će biti neophodni. Superžena, jednostavno, ne postoji.
  • Zaposlene muslimanke moraju razmotriti nekoliko stvari dok se trude žonglirati između karijere, doma i djece. U tekstu ispod izložena su neka razmišljanja posjetiteljica web portala Muslim Matters.







    Dr. Mehzabin Ibrahim – vrlo uspješna naučna radnica


    Ja sam naučnica srcem i dušom. I ranije sam radila puno radno vrijeme, ali uvijek s pauzama tokom ljetnog raspusta. Inače, na Univerzitetu sam skoro 10 godina. Jedan od razloga zbog kojih sam odlučila da se akademski usavršavam u svom polju, te da manje radim na istraživanjima u laboratoriju, jeste taj što sam smatrala da bi ta opcija, uz Božiju pomoć, više odgovarala za porodični život. Imala sam ranijeg iskustva u istraživačkom svijetu i shvatila sam da, ako želite ostvariti bilo kakav uspjeh, onda morate žrtvovati gotovo sve svoje vrijeme, uključujući večeri i vikende, te su, vjerovatno iz tog razloga, većina naučnika na višim pozicijama muškarci. Moji projekti započeli su u januaru i, hvala Allahu, zasad većinom radim od kuće. Na univerzitet idem samo kad  se trebam susresti s mentorom, članovima grupe ili klijentima. Osim toga, s obzirom na to da sam u polju koje je dio rastućeg, multidisciplinarnog sektora, nadam se da će mi posjedovanje vještina koje su u potražnji omogućiti da postignem određenu fleksibilnost kad u konačnici zaželim da počnem raditi pola radnog vremena – što je gotovo nemoguće u mom sektoru.

    Moja odluka da promijenim karijeru u velikoj mjeri uzrokovana je time što sam bila svjedokom kako su životi mojih prijatelja i rođaka koji su pokušali imati sve bili veoma stresni, a oni sami su obično na koncu postajali nesretni. To uključuje i sestre s kojima sam studirala i koje su sada udate s djecom, i hipotekama. S druge strane, sestre koje su u potpunosti napustile posao i postale isključivo domaćice nakon završavanja magisterija, također se suočavaju s problemima, pogotovo one koje su društveno izolovane i čiji muževi rade daleko od kuće. Najednom, one nemaju mogućnost mentalne stimulacije na koju su navikle.

    Iz tih razloga smatram da je posao od pola radnog vremena idealan za mene – posebno vrsta posla koji mogu raditi s bilo kojeg mjesta, sve dok imam svoj laptop. Naravno, nisam udata i znam da odgajanje djece zahtijeva ne puno radno vrijeme, već SVE vrijeme. Stoga se pitam da li će i posao od pola radnog vremena biti moguć tokom prvih nekoliko godina majčinstva. Ali, ako ništa, imam spreman “plan B” koji mi daje određene opcije.

    U konačnici, Allah najbolje određuje, pa koliko god se trudim da kontrolišem u kojem pravcu će teći moj život, najbolji način da osiguram lično zadovoljstvo jeste da budem spremna na sve mogućnosti!

    Ifi Okoje – redovno se školuje, radi puno radno vrijeme i trudi se da joj uvijek bude zabavno

    Radila sam pola radnog vremena još od svoje 9 godine, raznoseći novine sa svojom starijom braćom i sestrama, a kasnije sam povremeno čuvala djecu. Nakon srednje škole, radila sam puno radno vrijeme u različitim poljima i pauzirala sa školovanjem tokom nekoliko godina, sve dok nisam odlučila da se vratim redovnom školovanju, istovremeno zadržavajući radno mjesto. Sigurno bi bilo jednostavnije ne raditi ili ne ići u školu, ali zaista uživam u oboma i smatram da je oboje od kritičnog značaja za moje buduće obrazovne, poslovne i lične ciljeve. 

    Kad me ljudi upitaju da li sam udata, odlučno im kažem: “Ne, hvala Allahu!”, ne zbog toga što nisam zainteresirana za brak, već zbog toga što mnoge sestre smatraju da je biti neudata ravno smrtnoj kazni, ali ja sam zadovoljna svojim životom. Divno ispunjavam svoje vrijeme zadovoljavajući svoje duhovne potrebe, učvršćujući veze sa svojom porodicom, školom, radom, volontiranjem i uživanjem u specifičnostima i prednostima koje sa sobom nosi život bez muža i djece. Ipak, ako budem imala djecu, željela bih da ostajem kući s njima i da ih obrazujem u kućnom okruženju.

    Moj željeni put karijere omogućit će mi veći stepen fleksibilnosti i finansijske sigurnosti, ako Bog da, bez obzira na porodično stanje. Nosim strast prema obrazovanju i različitim interesima i mogu se vidjeti, u odgovarajućim uvjetima, u školi tokom mnogo godina koje slijede, i definitivno se nadam da ću biti osoba koja uči dok je živa, te da ću biti edukator. Uživam u svom poslu, on me mentalno podstiče, a pritom mi predstavlja i emocionalni izazov. Zaista osjećam istinsko zadovoljstvo i uspjeh nakon dugog dana rada i pomaganja drugima, ili napredovanja u bilo kojem zadatku na kojem radim. 

    Nisam oduševljena dugim putovanjem od kuće do radnog mjesta, već sam jednom to iskusila, i u najboljem slučaju željela bih da radim blizu kuće. Međutim, i tokom tih dugih putovanja, uspjela sam memorisati dosta zikra i ajeta iz Kur’ana i naučila sam biti strpljiviji vozač. Jedna od stvari koje volim kad je u pitanju moj posao jeste veliki broj različitih ljudi s kojima sam se imala priliku sresti, raditi s njima i učiti iz njihovog znanja i iskustva.

    Amira Kan – studentica završne godine medicinskog fakulteta

    Ja sam studentica završne godine medicinskog fakulteta i ovo čitavo pitanje da li raditi ili ne je veoma relevantno za mene. Trebala bih diplomirati za nekih 8 mjeseci i svi me pitaju šta ću specijalizirati ili gdje ću stažirati (u trajanju od jedne godine nakon završenog medicinskog fakulteta). A istina je da jednostavno još ne znam. Vidjela sam kako je život ljekara naporan, pogotovo žena, i to zbog njihove primarne uloge supruge i majke, te osjećam kao da sam u velikoj mjeri izgubila entuzijazam za medicinsku profesiju. Radno vrijeme i stres na radnom mjestu jednostavno me ne privlače.

    Tačno je da postoje različite opcije u medicinskoj struci, poput kraćih radnih sati ili čak poslova koji  su akademski, a ne bolnički. Međutim, početne godine će opet karakterisati dugi radni sati, posebno ako je potrebno raditi u bolnici. A to je upravo period života u kojem se žene udaju, započinju novi način života i prilagođavaju se svojim novim ulogama. Isuviše često vidim doktorice kako žongliraju svoje nove uloge s vlasititim ambicijama u karijeri, kako dovode djecu kod nana i deda na čuvanje, kako non-stop rade tokom noćnih smjena, te kući odlaze premorene. S obzirom na to da sam osoba koja voli djecu i radujem se majčinstvu (i, da, svjesna sam da to nije lagan zadatak), i s obzirom na to da smatram da je za djecu veoma važno postaviti stabilne, snažne temelje unutar porodičnog okruženja, ne mogu sebe zamisliti istinski sretnom i zadovoljnom s napornim poslom.
     
    Ali to je samo moj stav. Znam da postoje žene koje su vjerovatno naklonjenije svojim ambicijama u karijeri i, voljno ili nevoljno, zbog njih su napravile kompromise kad su u pitanju njihove druge životne uloge. Međutim, to je njihov život i ako su u stanju živjeti s tim, ne krivim ih. Međutim, boli me kad drugi ljudi smatraju da sam ja lijena i neambiciozna. Bezbroj puta sam čula i doktorice i doktore kako kude mlade studentice medicine: „Vi samo želite biti domaćice!” Način na koji oni to izreknu – kao da biti domaćica ne iziskuje nikakav trud – iako i oni znaju da se i žena ljekar u svakom slučaju vraća kući poslije posla, i da će se baviti djecom i kućnim obavezama, čak i nakon napornih radnih sati. Čak i ako pokušaju ispuniti sve ove uloge (što nije ljudski moguće), zadovoljstvo jednostavno nestane. Prijateljica moje majke – koja je ginekolog i radi u Saudijskoj Arabiji – često se žalila koliko je samo propustila dok su joj djeca odrastala, te da žali što nije izabrala neku lakšu karijernu opciju.

    Kad je u pitanju moj vlastiti izbor, razmotrit ću višestruke opcije unutar polja medicine, poput islamske bioetike kojom bih spojila moju ljubav prema islamu, etička pitanja i biologiju/medicinu ili filozofiju, da bih radila u akademskom polju. Druga mogućnost jeste da odvojim nekoliko godina da bih se posvetila porodici, planirajući, nakon toga, povratak u polje medicine – što je nešto za što se mnoge žene odluče, i što, uz Božiju pomoć, uspješno urade. Naravno, potrebno je dosta dodatnog napornog rada da bi se osoba vratila u medicinsku struku nakon dužeg perioda odsustvovanja, ali opet, ako je osoba posvećena i ima volju, Allah olakša. Šta god da uradim, svjesna sam da to treba biti u ime Allaha, poznavajući moje uloge i prioritete u životu. Sigurna sam da ako to imam stalno na umu, da će mi Allah kroz svoju milost pomoći da pronađem najbolji put. 

    Bušra – stručnjak za informacione tehnologije

    Iako još uvijek nemam zahtjevnu karijeru, predviđam da ću se susresti s određenim problemima kad je u pitanju rad od kuće pošto su IT poslovi rijetki, a pogotovo u kućnom okruženju, te razmatram mogućnost da li da budem nezavisni stručnjak, ali je neophodno da razmotrim sve opcije prije nego što donesem bilo kakve velike odluke (poput osnivanja vlastite firme).  Sada od kuće radim jedan dan u sedmici, ali znam da drugi poslovi neće biti ovakvi, jer se u ovom slučaju radi o ugovoru o djelu. Prošla sam svu patnju koju podrazumijeva rad za veliku firmu – glamurozni posao u gradu, minimalno 45 radnih sati u sedmici, putovanje od sat i po u svakom smjeru, i to nakon što sam se tek udala i živjela sa (elhamdulillah, veoma prijatnim i punim razumijevanja) svekrom i svekrvom. Stanovnici Londona znaju šta znači živjeti, raditi i voziti se ovdje. To je ludilo. Vjerujte mi, jedva sam se riješila tog stresa – trebala mi je jedna čitava godina dana!

    Poznajem jednu sestru koja je doktor medicine po struci, a koja je prošla kroz isti haos u SAD-u zbog nevjerovatnog programa stažiranja, te je propustila 3 godine života svoje najstarije kćerke i morala je uposliti dadilju. Tamo je također zatrudnjela i po drugi put, a u Americi osiguravaju samo 6 sedmica porodiljskog odsustva. Na neki način ona je uspjela produžiti porodiljsko odsustvo na 9 mjeseci, ali je nakon toga morala naraditi dodatnih 7,5 mjeseci što je dodatno produžilo njeno stažiranje. Nakon završenog stažiranja, odlučila je da se fokusira na svoju djecu i vjeru. Otišla je na hadž i vratila se kao bolja osoba, elhamdulillah. Ona neće u potpunosti prestati raditi jer su sada stvari nešto lakše s obzirom na to da se teži dio završio, međutim, početna faza medicinske karijere podrazumijeva da je osoba praktično ”vjenčana” za medicinu, što stavlja pritisak na svaku vezu, uključujući onu sa suprugom i s djecom.

    Amatullah – socijalna radnica

    Mislim da većina sestara koje nisu udate rade ili su ranije radile pola radnog vremena ili puno radno vrijeme, čisto da bi platile troškove školovanja/univerziteta. 

    Ja sam radila u američkom Crvenom krstu, u staračkom domu kao pomoćni koordinator, kao učiteljica/odgajateljica, te u patološkom laboratoriju u bolnici – i voljela sam sve ove poslove i, elhamdulillah, bili su ispunjavajući, međutim, mislim da to ipak nije prava vrsta atmosfere za mene kad je u pitanju rad. U idealnom svijetu, ja bih podučavala Kur’an i arapski jezik cijeli život.

    Sad sam u polju društveno korisnog rada i, ako Bog da, sigurno ću raditi i djelovati za dobrobit moje zajednice, ali to neće biti zbog toga što želim da imam posao, već zbog toga što želim da ispunim određene potrebe zajednice.

    Veliku podršku upućujem sestrama koje su u mogućnosti da izađu na tržište rada i zaposle se.

    Sadaf Faruki – freelancer

    Otkako sam se udala i dobila djecu radim od kuće. Prije braka, svaki dan u sedmici radila sam u jednoj islamskoj fondaciji kao učiteljica, kao i na osmišljavanju različitih materijala. Stoga, kad sam počela ostajati kući nakon što sam se udala, ne mogu vam opisati kako mi je bilo teško nositi se s primjedbama drugih o tome „kako ništa ne radim”, i to dok sam bila trudna i osjećala mučninu, povraćajući gotovo sve vrijeme tokom prvih mjeseci trudnoće. Ljudi su znali reći: „A bila si tako uključena u sve” i „Tako si talentovana, a ništa ne radiš...”, itd. 

    Tokom posljednjih nekoliko godina, a zbog moje starosne dobi, moj društveni krug prijateljica većinom okuplja majke jedno, dvoje ili troje djece. Bez obzira na njihov poštovanja vrijedan trud da odgovore na potrebe domaćinstva i porodice, kao i zadatke akademskog i profesionalnog života, iz njihovih otvorenih razmišljanja uviđam da to definitivno nije jednostavno. Osim toga, poznajem mnogo mladih neudatih žena, pa i udatih bez djece, koje su mi priznale da preferiraju da ostaju kod kuće, ili da rade od kuće, ali da ih društvo prisiljava da nađu posao van kuće.

    Sjećam se, također, kako su sve moje kolege na zadnoj godini fakulteta bili spremni da “uskoče” na tražište rada čim diplomiraju. Međutim, kad su došli brak i materinstvo, većina kolegica su morale ponovno razmotriti svoje prioritete i napraviti određene izmjene u životu. Neke su veoma rado promijenile karijere, umorne od stresne kancelarijske rutine od 9 do 17 svaki dan. Druge su odlučile ostajati kući sve vrijeme. Veoma mali broj njih uspjele su nastaviti s poslom od 9 do 17 nakon što su dobile djecu, čak i ako su to željele.

    Kad god me neka sestra zamoli za savjet – ko god ona bila – ja je uvijek, uvijek ohrabrim da se bavi nekim poslom, čak i ako je udata s malom djecom, a pogotovo ako nije udata. Postoji toliko mnogo mogućnosti da muslimanke, djevojke i žene, doprinesu svom društvu na islamski prihvatljiv način.

    Došla sam do zaključka, nakon nekog vremena, stečenog iskustva i analiziranja problema s kojima se mnoge sestre suočavaju nakon udaje, da preduzetništvo i svijet biznisa bolje odgovaraju udatim ženama u smislu vrste posla, zbog fleksibilnosti koju dozvoljavaju, kao i mogućnosti koje daju ženama da se same izgrade, razvijajući vlastite talente i vještine. Naprimjer, jedna moja prijateljica iz djetinjstva imala je uspješnu karijeru u finansijama i radila je od 9 do 17 sati, sve dok nije dobila kćerku. Nakon što je počela više vremena provoditi kod kuće, otvorilo joj se vrijeme da se bavi svojim omiljenim hobijem: pravljenjem desertnih specijaliteta. Unutar dvije godine, ona je pokrenula uspješan vlastiti biznis pravljenja kolača od kuće, a još nije napunila ni 30 godina!
     


     
    Uočljivo je, iz prethodno iznesenih stavova, da biti zaposlena majka ima svoje nedostatke, kao i prednosti. Čak i neke od najorganizovanijih žena uvide da postoji nešto što moraju žrtvovati, bilo da su to kućni poslovi, spavanje ili pažnja koju posvećuju muževima. Koji izbor te žene u konačnici donesu zaista u potpunosti ovisi o tome šta je za njih prioritet.

    Međutim, potrebno je istaknuti jednu činjenicu – nije moguće imati sve, kompromisi će biti neophodni. Superžena, jednostavno, ne postoji.


    Autorica: Bušra bint Hašmet

    Izvor:http://muslimmatters.org
  •  
  • 03.11.2010
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com