Teme   >    Žena   >   
  • Marama – garancija za neuspjeh pri razgovoru za posao
  • One su ambiciozne, visoko obrazovane, a nezaposlene. Diskriminacija je tu na djelu, jer se marama pokazala kao garancija za neuspjeh pri razgovoru za posao...
  • Čini se da molbe za posao koje potpisuju Hans ili Ute automatski imaju prednost nad onima koje šalju Mehmed i Selma. Koliko god liberalni i otvorenih svjetonazora, njemački poslodavci prilikom zapošljavanja rukovode se predrasudama vezanim uz porijeklo potencijalnog saradnika. U cijelom procesu kao da sama diploma pada u drugi plan. Tako se barem da zaključiti iz rezultata istraživanja provedenog na Institutu za budućnost rada (IZA) u Bonnu. „Tursko ime može vam čak za jednu četvrtinu umanjiti izglede da uopće dođete do intervjua za posao. Već u startu kod prijavljivanja osjetna je ova diskriminacija.“ rekao je Ulf Rinne s IZA-e. Poznato je u međuvremenu također da se žene, pogotovo majke, moraju boriti s dvostrukom diskriminacijom. A s maramom na glavi, izgleda i s trostrukom.

    Osmosatni posao s maramom

    „Zovem se Ismahen Dabbach, imam 26 godina, rođena sam u Njemačkoj i po zanimanju sam obučena tajnica. Fleksibilna sam, neovisna i otvorena prema svemu što me unapređuje u poslovnom smislu.“ Ovim riječima opisuje se Ismahen Dabbach na intervjuima za posao. Prije četiri mjeseca odlučila se za maramu te otad primjećuje da su se njeni izgledi da dobije posao drastično smanjili. „Stave te na listu čekanja, te tri dana nakon intervjua primiš odbijenicu. Postavljaš sebi pitanja: je li problem u tebi, šta si pogrešno napravio. Dosad je skupila tridesetak pisama u kojima joj se poslodavci zahvaljuju za prijavljivanje, ali ipak je trenutno nisu u mogućnosti primiti. Situacija nije bila oduvijek ovakva. Prije nego što je počela pokrivati kosu, nije imala nikakvih poteškoća s dobivanjem mjesta za praktičnu nastavu i privremenih poslova u različitim kompanijama. „Sve što želim je normalni osmosatni posao, od 9-17, pet dana sedmično, gdje mogu normalno funkcionirati i s maramom.“ rekla  je Dabbach koja trenutno živi u zapadnoj Njemačkoj te je za potrebe posla spremna mijenjati mjesto stanovanja.

     „Islamofobično“ tržište rada?

    Poznato je i da Dabbach nije jedina obrazovana žena muslimanske vjere koja ima problema s pronalaženjem posla. U Düsseldorfu, središtu njemačke savezne države Sjeverno Porajnje i Vestfalija, oko 80 ljudi, uglavnom naučnika, političara, aktivista i muslimanskih socijalnih radnika, okupilo se u konferencijskoj sali, gdje je tema diskusije bila diskriminacija muslimanskih žena na radnom mjestu.

    Erika Theissen je jedna od organizatorica ove konferencije. U osamdesetima je prešla na islam i sad vodi „Muslimanski ženski centar za susrete i dalje obrazovanje“ u Kölnu. To je jedno od najvećih udruženja u Njemačkoj za promoviranje prava žena koje se izjašnjavaju kao muslimanke. Danas je u sklopu udruženja aktivno više od 50 visoko obrazovanih  žena.

    „Mnogi smatraju da muslimanske zajednice zabranjuju ženama poslovni angažman. To je mit. Glavna kočnica napretka muslimanki je društvo koje je puno predrasuda. Takvo društvo nas jednostavno odbija prihvatiti.“

    Za "Njemačku bez islama"

    Prema podacima iz ankete provedene 2010. na Infratest-dimap institutu, više od jedne trećine ispitanika preferira „Njemačku bez islama“.

    Mario Peucker, naučni s Univerziteta u Melbournu, proučavao je integraciju muslimana u njemačkoj privredi. Kaže da još nema konkretnih podataka, ali brojna istraživanja potvrđuju da su izgledi za dobijanje visokopozicioniranog radnog mjesta s maramom na glavi, blago rečeno, male.

    Ali s tim se ne bi složila Esma May, muslimanka turskog  porijekla. „Uvjerena sam da žene islamske vjere mogu ostvariti uspješnu karijeru, naravno pod uvjetom da su kvalificirane i motivirane. Ti to možeš! “ poručila je Esma, uspješno integrirana pripadnica stranke Kršćansko-demokratske unije CDU. Ali pritom je zaboravila objasniti zašto se ona ipak odlučila protiv nošenja marame.

    Mario Peucker ne dijeli njen optimizam. Mala i srednja privatna preduzeća u Njemačkoj smatraju muslimanske zaposlenice manje sposobnim radnicama, lošeg socijalnog statusa. „Čak i oni koji nemaju ličnu averziju prema islamu mogu pretpostaviti da bi je njihovi eventualni kupci mogli imati, što bi bio razlog za izbjegavanje njihovih poslovnica.“ zaključuje Peucker. On se slaže da bi anonimne prijave bez slike ili imena, koje su neke njemačke kompanije uvele ove zime, mogle poboljšati situaciju. Antidiskriminacijski zakon koji je Njemačka usvojila 2006. izgleda nije naišao na masovnu primjenu.

    Erika Theissen smatra da korijen problema leži u vladi koja prva ne primjenjuje vlastite zakone. Nedavno je pokrenuta i internet stranica koja nudi posao isključivo muslimanima.

    Ovakvi projekti mogu biti društveno korisni, ali pitanje je koliko dugo i s kolikim uspjehom. Pravo rješenje ipak se krije u odbacivanju predrasuda i promjeni društvene svijesti.

    Izvor: Deutsche Welle


  •  
  • 13.07.2011
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com