Teme   >    Žena   >   
  • Žena
  • Najinspirativnije muslimanke: Tevekkul
  • „Rješenje ženskog pitanja može se postići samo u slobodnom i demokratskom društvu, u kojem je ljudska energija oslobođena, energija i žena i muškaraca zajedno."
  • Tevekkul Kerman je postala svjetski prepoznatljivo lice jemenske revolucije 2011, koja je bila dio Arapskog proljeća. Jemenci su je nazvali „Čelična žena“ i „Majka revolucije“. Ona je kodobitnica Nobelove nagrade za mir 2011. za „nenasilnu borbu za sigurnost žena i prava žena i učestvovanje u izgradnji mira“, čime je postala  prva Jemenka, prva Arapkinja i najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir do danas. O ženskom pitanju danas Tevekkul Kerman kaže: „Rješenje ženskog pitanja može se postići samo u slobodnom i demokratskom društvu, u kojem je ljudska energija oslobođena, energija i žena i muškaraca zajedno. Naša civilizacija se zove ljudska civilizacija i ne odnosi se samo na muškarce ili samo na žene.“

    Tevekkul je majka troje dece, jemenska novinarka, političarka, istaknuta članica političke stranke El-Islah, borac za ljudska prava i jedna od koosnivačica grupe „Novinarke bez okova". Igrala je vodeću ulogu u borbi za prava žena, za demokratiju i mir u Jemenu i prije i za vrijeme Arapskog proljeća.

    Tevekkul Kerman je rođena 1979. godine u Jemenu, iste godine kad je Salih došao na vlast. Završila je ekonomiju na Univerzitetu za nauku i tehnologiju i političke nauke na Univerzitetu Sana.

    Tevekkul Kerman je, zajedno sa sedam drugih novinarki, osnovala grupu za ljudska prava „Novinarke bez okova“ (Women Journalists Without Chains-WJWC) 2005. godine, u cilju promoviranja ljudskih prava, a posebno slobode mišljenja i govora i demokratskih prava. Grupa je zagovarala slobodu SMS vijesti, koje snažno kontroliše vlada, iako ne spadaju pod Zakon o štampi iz 1990. godine. Nakon što im je 2007. godine odbijena dozvola za SMS vijesti i online novine, Kerman počinje voditi proteste za slobodu štampe i organizuje sedmične proteste za pokretanje reformi.

    „U našim sedmičnim protestima ispred kabineta pozvali smo vladu da omogući ljudima da imaju slobodu govora i online novine. Znali smo i znamo da sloboda govora predstavlja vrata za demokratiju i pravdu, kao i da je dio slobode govora i sloboda kretanja. Svaki put kad smo ustali za naša prava, vlada je odgovorila nasiljem ili ugrozila naša prava.“ Kerman je primala prijetnje i bila meta maltretiranja jemenskih vlasti putem telefona i pisama, zbog njenog odbijanja da prihvati da Ministarstvo informacija nije odobrilo zahtjev WJWC-a za pokretanje novina i radiostanice. 

    Nikab je skinula 2004. godine, da bi pokazala da je njegovo nošenje u Jemenu kulturološki, a ne vjerski akt. A za magazin Times 2010. godine je rekla: „Žene trebaju prestati biti ili osjećati da su dio problema i postati dio rješenja. Mi smo bile marginalizirane dugo vremena, a sad je vrijeme za žene da ustanu i postanu aktivne, bez potrebe da pitaju za dopuštenje ili prihvatanje. To je jedini način na koji će se žene vratiti našem društvu i omogućiti Jemenu da ostvari velike potencijale koje posjeduje.“ Kerman također apeluje da se pažnja treba usmjeriti na visok stepen nepismenosti, posebno žena, od kojih su dvije trećine nepismene, i zalaže se za zakon koji bi spriječio žene mlađe od 17 godina da stupe u brak, kao i za borbu protiv korupcije.



    Neki joj zamjeraju jer su jednog člana partije kojoj pripada povezivali s ekstremistima, na šta ona kaže da ona ne predstavlja stranku i da je građanka svijeta, da je Zemlja njena država i da je čovječanstvo njena nacija.

    U periodu od 2007. do 2010. godine Kerman je redovno vodila demostracije na trgu Tahrir u Sani, u toku kojih je 2010. godine, zahvaljujući ostalim demonstrantima, izbjegla pokušaj ubistva. Zatim, nakon što su Tunižani svrgnuli vladu Zejnul Abidina Ben Alija u januaru 2011. godine, preusmjerava proteste na podršku „Jasmin revoluciji", kako ona naziva Arapsko proljeće i bila je ključni faktor koji je pozvao na kraj režima predsjednika  Alija Abdullaha Saliha.

    Tokom 2011. godine Tevekkul Kerman organizuje studenske proteste u Sani protiv dugogodišnje vladavine Salihove vlade i tada počinje primati prijetnje smrću preko telefona ukoliko nastavi s protestima, a prema pisanju New Yorkera, prijetio joj je i sam predsjednik Salih. Te godine je hapšena dva puta, prvi put usred noći, što je bio ključni trenutak u jemenskoj revoluciji, jer su izbili protesti u većini pokrajina u zemlji, koje su organizovali studenti, građanske organizacije i političari, a što je izazvalo intezivan pritisak na vlasti i Tevekkul je puštena iz okova, u kojima je držana u ženskom zatvoru, na slobodu. Kao razloge zašto su protesti privukli Jemence Kerman navodi da su kombinacija diktature, nepravde, korupcije, siromaštva i nezaposlenosti formirali pogodno tlo za razvoj revolucije.

    U aprilu 2011. godine govoreći za BBC na trgu u Sani, centralnom mjestu protesta, Kerman je rekla: „Nikad nisam mogla zamisliti ovo. U Jemenu ženama nije dopušteno da izađu iz kuća poslije 19h, a sada one spavaju ovdje. Ovo je prevazišlo i moje najluđe snove, koje sam ikad sanjala, tako sam ponosna na naše žene.“

    Oko 30% demostranata koji su zahtijevali promjene i kampirali na trgu činile su žene.  „Ovo je nova faza za Jemenke, jer se neće skrivati iza velova ili iza zidova ili iza bilo čega drugog.“

    U junu 2011. godine Tevekkul je za New York Times napisala članak pod naslovom „Jemenska nedovršena revolucija" u kojem je napala Sjedinjene Države i Saudijsku Arabiju zbog njihove podrške „korumpiranom" Salihovom režimu u Jemenu.

    Tevekkul Kerman je o nominovanju za Nobelovu nagradu za mir saznala putem televizije. Odbor za Nobelovu nagradu o njoj je rekao: „U najtežim okolnostima, i prije i za vrijeme Arapskog proljeća, Tevekkul Kerman je igrala vodeću ulogu u borbi za prava žena i za demokratiju i mir u Jemenu.“ Nakon objave odluke o dobitnicima, predsjednik Odbora za Nobelovu nagradu, Thorbjorn Jagland je rekao: „Mi ne možemo postići demokratiju i trajni mir u svijetu, sve dok ženama ne pružimo iste mogućnosti kao muškarcima da utječu na razvoj društva na svim njegovim nivoima.“

    U reakciji na nagradu Kerman je rekla: „Nisam je očekivala. Došla je kao potpuno iznenađenje. Tako sam sretna i ovu nagradu posvećujem svim ubijenim, ranjenim i svim aktivistima u Arapskom proljeću, u Tunisu, Egiptu, Jemenu, Libiji i Siriji, svoj omladini i ženama, kao i svim ljudima koji se bore za svoja prava i slobode. Ovo je pobjeda našeg zahtjeva za građanska i ljudska prava.“


    Nakon nominovanja za Nobelovu nagradu Tevekkul Kerman je uputila apel Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i SAD-u da pomognu u svrgavanju Saliha i njegovom dovođenju pred Međunarodni sud pravde, lobirala je da ne naprave dogovor sa Salihom, da mu zamrznu imovinu i da podrže protestante. Međutim, Vijeće sigurnosti je donijelo Rezoluciju koja je oštro osudila Salihovu vladu za upotrebu smrtonosne sile  protiv demostranata, ali mu je ponudila imunitet od kaznenog progona ako podnese ostavku. Kerman je oštro osudila Rezoluciju i nakon sastanka s američkom državnom sekretarkom Hilari Klinton izjavila za novinare: „U Jemenu ljudi 9 mjeseci kampuju na trgovima, ali do sada nismo vidjeli Obamu da je pokazao interesovanje za žrtve jemenskog naroda. Umjesto toga, američka administracija osigurava imunitet Salihu.“

    Nakon uručenja nagrade Kerman putuje u Katar gdje je od Doha centra za slobodu medija zatražila pomoć u postavljanju radio i televizijske stanice pod nazivom „Belkisa” u čast kraljice od Sabe, u cilju pružanja podrške novinarkama i obrazovanju jemenskih novinara.  Također je napravila videoporuku s informacijama o Arapskom proljeću i Jemenu povodom objavljivanja godišnjeg izveštaja Međunarodne federacije za ljudska prava (International Federation of Human Rights -FIDH) i Svjetske organizacije protiv torture (World Organisation Against Torture -OMCT).

    Daily Beast ju je 2012. godine uvrstio na listu „150 neustrašivih žena, žena koje su uzdrmale svijet”, a zauzela je i  prvo mjesto na listi 100 najboljih svjetskih mislilaca 2011. prestižnog političkog magazina Foreign Policy.

    Pripremila: Emina Lakić



  •  
  • 04.09.2012
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com