Teme   >    Roditeljstvo   >   
  • Nasilje djece nad djecom (bullying)
  • Čest je slučaj da osobe koje su u školi imale problema s nasilnim ponašanjem, kasnije u životu postaju osobe s kriminalnim ponašanjem. Djeca promatrači tj. svjedoci nasilničkog ponašanja, također imaju posljedice i to u obliku veće tolerancije nasilničkog ponašanja u budućnosti.
  • U vremenu kad nam je prioritet djecu skloniti s ulice, spasiti ih od poroka, lošeg društva i osigurati im edukaciju, škola nam se čini kao najbolji izbor. Mnogi roditelji žive u iluziji da onog trenutka kad upišu dijete u školu i ispune im dan dodatnim aktivnostima da su svoje dijete zaštitili od nasilja i lošeg utjecaja okoline. Nažalost, škola i njena uža okolina su mjesto najvećeg nasilja djece nad djecom.

    Malo se pažnje posvećuje ovom problemu, često ni sami roditelji ni učitelji ne uviđaju ozbiljnost vršnjačkog nasilja i ne poduzimaju ništa da se ono spriječi. Roditelji ponekad misle da je nasilje među djecom znak odrastanja i puštaju djecu da svoje probleme riješe sami, da se izbore za svoje mjesto u društvu, a učitelji često žive u zabludi da u njihovoj školi nema nasilja, ili ako ga ima da taj problem trebaju rješavati stručni saradnici a ne oni.

    Bullying

    Bullying je engleski izraz koji  podrazumijeva svaki vid nasilja djece nad djecom. Nasiljem među djecom smatra se kad jedno ili više djece namjerno i uzastopno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete, koje se od tih napada ne može odbraniti. Ovakve pojave se najčešće odvijaju u školi i to na mjestima koja su izvan kontrole nastavnika ili drugih odraslih osoba (WC, hodnici, školska igrališta, na putu do škole, u autobusima).



    Nasilje među djecom možemo podijeliti u nekoliko oblika: fizičko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko. Fizičko nasilje je najuočljiviji oblik, a podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje, čupanje i sl. Verbalno nasilništvo najčešće prati fizičko, a podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje. Emocionalno nasilje podrazumijeva namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječije grupe, kao i ignoriranje. Seksualno nasilje uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare. Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, ali ne manje važno, ekonomsko nasilje uključuje krađu i iznuđivanje novca.

    Bullying je naučeno ponašanje. Djeca su okružena nasiljem sa svih strana: na televiziji, u video-igrama i  na internetu su prisutne scene nasilja; kod kuće, na ulici, u školi su često  svjedoci nasilnog načina rješavanja nesuglasica i problema. Djeca samo oponašaju već viđeno. Ukoliko dijete iz takvih scena izvuče zaključak da će nasilnim putem dobiti sve što želi, to će vjerovatno postati obrazac njegovog ponašanja koje će na prvom mjestu isprobati u školi. Kod vršnjačkog nasilja možemo razlikovati žrtvu, nasilnika i posmatrače, ipak vaše dijete će trpiti negativne posljedice bez obzira kojoj od ove tri  kategorije  pripada. Žrtve nasilnog ponašanja često postaju usamljeni, tužni, nesigurni, uplašeni pa čak i bolesni. To im sve predstavlja problem u daljnjem životu, u koji ulaze s manjkom samopouzdanja. Kod nasilnika također ostaju posljedice, ukoliko se nasilničko ponašanje pravodobno ne zaustavi. Čest je slučaj da osobe koje su u školi imale problema s nasilnim ponašanjem, kasnije u životu postaju osobe s kriminalnim ponašanjem. Djeca promatrači tj. svjedoci nasilničkog ponašanja, također imaju posljedice i to u obliku veće tolerancije nasilničkog ponašanja u budućnosti.

    Da li je vaše dijete žrtva vršnjačkog nasilja?

    Žrtve su djeca koja po nekoj svojoj osobini odskaču od većine ostale djece (po boji kože, religijskoj pripadnosti, načinu hoda, visini, načinu odijevanja, nošenju naočala, imenu i slično). Često se radi o tihoj, mirnoj i povučenoj djeci s malo samopouzdanja i velikoj povezanosti s rodteljima. Takva se djeca ne znaju "zauzeti za sebe"; žele se uklopiti, ali ne znaju kako i manjka im sigurnosti da od nastavnika potraže pomoć. Najčešće su to djeca tek pristigla u novi razred, nadarena djeca, dijete iz drugih etničkih skupina, djeca s posebnim potrebama, djeca žrtve obiteljskog nasilja. Žrtve najčešće pokušavaju sakriti svoju situaciju od ostalih (roditelja, nastavnika) jer misle da su sami krivi za to što im se događa. Strah ih je progovoriti o tome, misleći da će se stvari time samo pogoršati.

    Sve žrtve nasilja ponašaju se na bar jedan od ovih načina: boje se ići u školu i iz nje, mijenjaju uobičajeni put do škole, mole roditelje da ih voze u školu, odbijaju ići u školu,  „bolesni“ su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu, pogoršava im se školski uspjeh, dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama, dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac), ostaju bez svojih stvari, često „gube“ džeparac, sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku), postanu povučeni, postanu plašljivi, napeti, prestanu jesti, prijete samoubojstvom ili ga pokušaju, zaspu plačući, imaju noćne more, odbijaju govoriti o tome šta nije u redu, imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine, počnu zastrašivati drugu djecu, postanu agresivni ili depresivni, počnu bježati s nastave.

    Ako primjetite ovakav način ponašanja kod svog djeteta/učenika razgovarjte s njim, saslušajte njegov problem, pokažite da ste mu spremni pomoći, potražite pomoć nastavnika i/ili stručnih osoba (pedagog/psiholog), ne potičite dijete da se samo odupire nasilju, potaknite dijete da se druži s ostalom djecom pri odlasku u i dolasku iz škole, pratite dijete do škole, ukoliko se nasilje tada odvija.

    Moje dijete je zlostavljač!


    Dobili ste poziv iz škole ili od drugog roditelja koji kaže da je vaše dijete zlostavljač, sigurno ćete burno reagirati uvjeravajući i sebe i njih da je vaše dijete dobro odgojeno i da to ne može biti istina. Ako je vaše dijete zlostavljač, ono hitno treba vašu pomoć. Nikada sretan čovjek nema potrebu biti loš prema drugim ljudima. Ako vaše dijete zlostavlja drugu djecu sasvim je sigurno da imate nesretno dijete, koje vas treba. Isto tako nemojte misliti da biste vi znali da vaše dijete ima problema. Djeca zlostavljači neće roditeljima pričati o svojim "aktivnostima".

    Iako neka djeca zlostavljači nemaju porodičnih problema, dobro bi bilo da razmislite o tome šta vaše dijete uči o nasilju kod kuće. Kakvo je vaše ponašanje i  vaša komunikacija s djetetom? Dijete koje je izloženo izrugivanju braće ili roditelja može ispoljavati agresivno ponašanje izvan kuće. Djeca koja gledaju nasilje ili ga i sami trpe uče da "jači tlači" pa će svoju bol prenijeti na one koje vide slabijima od sebe. Osim što se trebate truditi da atmosfera u vaša četiri zida bude sigurna od nasilja postoje još neki načini kako možete pomoći svom djetetu da prestane sa zlostavljanjem. Razgovarajte s djetetom o tome da je zlostavljanje ozbiljan problem koji vi nećete tolerirati. Potražite zajedno s djetetom razloge zašto je zlostavljanje loše i kako se osjeća žrtva zlostavljanja. Naučite svoje dijete kako efikasnije rješavati sukobe i probleme kao i važnost tolerancije. Nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira nenasilno. Ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć.

    Za nahla.ba pripremila: Amela Melkić
  •  
  • 08.10.2012
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com