Teme   >    Vjera i društvo   >   
  • Gdje je moj prostor za namaz?
  • Hind Makki piše o problemima s kojima se suočavaju američke muslimanke kad je riječ o prostoru za žene u džamijama.
  • Voljela bih s vama podijeliti jednu priču iz vremena vladavine Omera, r.a., drugog halife islama, koja nosi snažnu poruku za današnje vrijeme. Jedna od žena Omera ibn el-Hattaba je uobičavala dolaziti u džamiju i klanjati sabah i jaciju u džematu. Upitali su je zašto dolazi na namaz kad zna da se to Omeru ne sviđa i da on ima visoko samopoštovanje. Ona je odgovorila: „Šta ga sprečava da mi to zabrani?“ Odgovorili su joj: „Izjava Allahovog Poslanika, a.s.: Ne sprečavajte Božije robinje da dolaze u Božije džamije, je to što ga sprečava.“(Sahih Buhari)

    Vidimo da je jedini razlog zbog kojeg je halifa Omer dozvoljavao svojoj ženi da klanja u džamiji to što nije želio postupati suprotno jasno izrečenim željama našeg voljenog Poslanika, a.s.

    Danas se u većini zapadnih muslimanskih zajednica žene ne sprečavaju da obavaljaju namaz u džamiji. Ponekad ih se i podstiče da dolaze, naročito na džumu i teravih namaz koji sunnije klanjaju tokom mjeseca Ramazana. Ali često mi se čini da su Poslanikove riječi spomenute u priči iznad jedina sigurnosna mreža koju žene imaju. Previše džamija ima NEADEKVATNE PROSTORIJE za žene, druge imaju prostoriju, ali je drže zaključanu. Nadalje, neke imaju adekvatan molitveni prostor za žene, ali se on koristi kao pomoćna prostorija za muškarce koji kasne na namaz, jer ne daj Bože da muškarci budu poslani dolje u podrum zajedno sa ženama i djecom.

    Neke ugledne organizacije i vjerski lideri počeli su govoriti o ovom problemu. Islamsko društvo Sjeverne Amerike (ISNA, najveća sunnijska krovna organizacija u Sjevernoj Americi) objavilo je BROŠURU koja identificira probleme s kojima se žene susreću u džamijama Sjeverne Amerike i nudi prihvatljiva rješenja za većinsku srednju i višu srednju klasu američke muslimanske zajednice. Problem većine američkih muslimanskih zajednica nije nedostatak fondova, već nedostatak svijesti dijela muškaraca koji donose odluke o problemima s kojima se žene susreću u džamijama.

    Tako, naprimjer, imate džamiju nedaleko od moje kuće, vrijednu 5 miliona dolara, s mermernim podom, skupom tehnologijom, divnim okruženjem s fontanom, čak i balkonom za žene (iako mi klanjamo u višenamjenskom podrumu), ali koja nema prostorije za čuvanje beba ili za žene koje dolaze s malom djecom? Ili, imate zastrašujuće smiješne staklene panele u drugoj džamiji vrijednoj nekoliko miliona dolara. Ova džamija ima jedan od najboljih molitvenih prostora  za žene na području Čikaga, ali dizajn interijera prilagođen je muškim čulima, pri dnu staklenih panela na  balkonu za žene riječi „Allah“ i „Muhammed“ ugravirane su naopako. Kako sam se šalila s prijateljicom, te panele mogu pročitati jedino muškarci s donjeg sprata koji gledaju gore pokušavajući letimice vidjeti dame.




    Akcije savjesnih muslimanskih lidera nisu zaustavile radikalnije stvari koje se dešavaju, uključujući pokrete koji zahtijevaju da žene predvode namaze u mješovitim džematima, i možda manje radikalnu, ali ne manje kontraverznu, prisilnu desegregaciju unutar muškog molitvenog prostora koju provode aktivistkinje.

    Aktivistkinje koje su uznemirene neadekvatnim molitvenim prostorom obuhvataju širok ideološki spektar: neke su  ekstremno liberalno-progresivne, dok su druge konzervativne. Dalje, neke bi se opisale kao „umjerene“ nadajući se da utjelovljuju „srednji put“ islama. Iako razumijem i suosjećam s frustracijama onih koje zastupaju ženski imamet, istovremeno vjerujem da je mnogo veći problem s kojim se susreću američke muslimanke sami pristup jednakom i udobnom molitvenom prostoru u našim džamijama.

    Prošle noći sam čula uznemirujuću priču od drage prijateljice. Nakon što je sedam dana klanjala teravih namaz u skučenom i pregrijanom podrumu, u kojem ima insekata i koji smrdi na plijesan, upitala je svoje muške rođake kako je njima tokom namaza. Kad je čula da oni imaju klimu i višak prostora na jednom od tri sprata džamije, moja prijateljica i nekoliko mladih žena su odlučile klanjati na drugom spratu iza muškaraca. Na njihovu nesreću, muškarci su vikali na njih i prijetili da će pozvati policiju ukoliko ne napuste muški prostor. Na kraju su ove hrabre žene klanjale napolju na travi (odakle su mogle vidjeti da cijeli prvi i drugi muški sprat nisu popunjeni).

    Postoje dva smjera kojim američke muslimanke mogu krenuti s ciljem rješavanja pitanja neadekvatnog prostora u džamiji. Možemo uzeti KINESKI SMJER i razviti vlastite ženske džamije, sa ženama imamima i osjećajem snage koji dolazi s potpunom slobodom da budete ono što jeste kao žene u vlastitom molitvenom prostoru, gdje se žensko liderstvo ohrabruje i njeguje. To je privlačna ideja, ali prikladniji izbor bi bio uzimanje TURSKOG SMJERA i rad s muškim vođama zajednice, kako bi se osiguralo da naše džamije budu podjednako otvorene za muškarce, žene i djecu i da su ženske prostorije dizajnirane s istom brigom i pažnjom za ljepotu i udobnost kao i muške prostorije.

    Ovaj smjer će funkcionisati samo ako aktivistkinje imaju muške saveznike unutar muslimanske zajednice. Vjerujem, kad više savjesnih muškaraca – kao što je imam Mohamed Magid, predsjednik ISNA-e koji snažno podržava prava žena u američkim muslimanskim institucijama – čuju i vide naše priče, da će oni razumijeti našu nepriliku i priključiti svoje glasove našima. Prošle godine je čovjek koji stoji iza izuzetnog ramazanskog projekta "30 džamija" počeo objašnjavati iskustva svojih sestara u vjeri, pokrećući kontroverzne, ali iscrpne i neophodne rasprave. Za kraj, trenutno prikupljam fotografije molitvenih prostorija za muškarce i žene i objavljujem na svom blogu sideentrance. Ako želite doprinijeti tome, pošaljite svoje fotografije na adresu hijabulousinthecity@gmail.com

    Autorica: Hind Makki

    Hind Makki je američka muslimanka i međureligijska aktivistkinja koja živi u Čikagu. Ona vjeruje da se kulturalni jazovi mogu premostiti kroz služenje zajednici i dijeljenje priča. Piše blog na Hindtrospectives, gdje je ovaj tekst prvobitno objavljen.

    Prevela i prilagodila: Amela Melkić
    Izvor: http://www.patheos.com/blogs/altmuslim/2012/07/wheres-my-space-to-pray-in-this-mosque/



  •  
  • 09.01.2013
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com