Teme   >    Vjera i društvo   >   
  • Koncept i značaj nasljednog prava
  • Na prvom predavanju u ovom ciklusu mr. Nedim Begović govorio je o konceptu, prirodi i značaju islamskog nasljednog prava.

  • Nasljedno pravo u islamu je nauka za sebe, neka njena pravila su dosta komplikovana ukoliko se ide u detalje pojedinačnih slučajeva. Cilj ovog predavanja je okvirno predstaviti sistem nasljeđivanja u islamu, te ukazati na koji način kao vjernici/e ostati vjerni učenjima islama i pravilima nasljeđivanja, te uvažiti specifičnosti vremena i mjesta u kojem živimo kao muslimani u jednoj sekularnoj državi, u kojoj vrijede zakoni o nasljeđivanju koji su po svojim propozicijama različiti od islamskog nasljednog prava.

    Ljudi ponekad nepravedno postupaju prilikom raspodjele imovine za života preferirajući određene nasljednike nad drugima, a pri tom zaboravljaju principe i pravila islama u ovom pogledu. Postoje situacije gdje se nasljednici prilikom podjele imovine spore, ponekad nekoliko dana nakon smrti ostavitelja dolazi do svađe, nesporazuma, pa čak i kidanja rodbinskih veza zbog imovine.

    Važno je poznavati osnove islamskog nasljednog prava kako bismo mogli primijeniti ta pravila na svom vlastitom primjeru, a i drugima skrenuti pažnju ukoliko ne postupaju ispravno i pravedno, onako kako to nalaže islamsko učenje.

    Cjelovit islamski život obuhvata dvije komponente: prva je ibadat (obredoslovlje: namaz, post, zekat, hadž) ta komponenta uređuje relaciju čovjek- Stvoritelj, s druge strane je mu'amelat (međuljudski odnosi) koji obuhvata propise koji uređuju odnose među ljudima.

    Ponekad vidimo da su ljudi dobri u ibadetima klanjaju, poste, neki su išli na hadž, ali zapostavljaju mu'amelat. S druge strane imamo osobe koje su dobre u međuljudskim odnosima, ali im nedostaje namaz. Za vjernike je bitno da postigne balans između ove dvije komponente islamskog života.
    Mu'amelat obuhvata propise koji obuhvataju imovinske odnose kako za života čovjeka tako  i nakon smrti.

    U pravu se nasljeđivanje smatra prirodnom posljedicom ustanove privatne svojine, ako nema te privatne svojine, tj., onog što bi moglo biti predmetom nasljeđivanja ne možemo govoriti o nasljeđivanju.

    Islamsko pravo priznaje ustanovu privatne svojine i označava je terminom mulk, isto tako priznaje instituciju nasljeđivanja irs. Privatna svojina i nasljeđivanje se uzajamno dopunjuju.

    Koncept nasljeđivanja u islamu bitno je određen islamskim učenjem prema kojem je uzvišeni Allah jedini apsolutni i istinski vlasnik svih dobara.

    „Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji i Allahu se sve vraća.“ (Ali Imran, 109)
    „Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.“(En-Nahl, 53)

    Čovjek se može smatrati vlasnikom „malikom“ samo u ovosvjetskim okvirima, istinski on je samo korisnik, onaj koji uživa imovinu i tu imovinu ostavlja iza sebe. Čovjek na budući svijet sa sobom nosi samo djela, dobra ili loša, a sva imovina ostaje iza njega.

    „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u šta se čovjek može pouzdati.“ (El-Kehf, 46)

    Pošto je Allah, dž.š., jedini istinski vlasnik, On polaže pravo da uredi pravila nasljeđivanja, tj., kome će pripasti imovina osobe koja odlazi s ovog svijeta. Tu je suština filozofije islamskog nasljednog prava. Iz ovog razumijemo zašto se u Kur'anu nalaze detaljna pravila o nasljeđivanju, za razliku od drugih oblasti prava gdje imamo samo opća pravna načela.

    Kur'an je prije svega knjiga vjerske i moralne upute, a tek onda pravni kodeks. Od preko 6.000 kur'anskih ajeta, svega 500 su pravne naravi (ajatul-ahkam).

    Kur'an je detaljno iznio prioritetne nasljednike i njihove nasljedne dijelove. Značaj islamskog nasljednog prava je naglašen u nekoliko hadisa Muhammeda, a.s. Npr.: „Učite nasljedno pravo i podučavajte ljude njemu, jer je ono polovina znanja.“

    Postoje različite interpretacije ovog hadisa zašto je Poslanik, a.s., baš za nasljedno pravo rekao da je polovina znanja. Neki kažu da se islamsko pravo dijeli na dva dijela:

    • Jedan uređuje odnose među ljudima za života čovjeka;
    • Drugi uređuje odnose među ljudima nakon smrti.

    Drugo tumačenje jeste da je to metaforičko izražavanje, da time Poslanik podstiče muslimane da se bave ovom naukom, jer neka njena pravila su kompleksna i postoji bojazan da bi ta nauka mogla iščeznuti. U jednoj predaji se navodi da bi to moglo biti prvo znanje koje će iščeznuti iz ummeta Poslanika, a.s.

    Stoga su muslimanski pravnici rekli da je proučavanje islamskog nasljednog prava (feraiz) kolektivna obaveza (fardul-kifaje), tj., ako jedna grupa muslimana izvrši tu obavezu s drugih spada odgovornost u određenoj zajednici/narodu.

    Izvori islamskog nasljednog prava

    Kur'an


    Kur'an je dao osnovu za ustanovu oporuke/testamenta (vasijjet) kao obavezu svakog vjernika kome se bliži smrt da sačini oporuku. Kur'an je precizirao nasljedne dijelove određenih nasljednika, to su uglavnom ženski nasljednici koji su bili zapostavljeni u predislamskom periodu.

    Sunnet Poslanika, a.s. (njegove riječi i djela)

    Sunnet je potvrdio pravo predislamskih nasljednika (agnata – srodnika po muškoj liniji) na nasljeđivanje. Definisao je apsolutne zapreke za nasljeđivanje (npr., ubica ne nasljeđuje). Sunnet je precizirao nasljedni dio nane (1/6), te da se testament ne može  sačiniti u korist nasljednika. („Nema oporuke nasljedniku.“ – hadis)

    Konsenzus ashaba (idžma'us- sahabe)

    Ashabi su postigli jednoglasan stav da djed dolazi na mjesto oca kao nasljednik ako otac nije živ.
    Islamska pravna nauka (fikh - nastao nakon perioda ashaba)
    Fikh je sistematizirao pravila o nasljeđivanju do kraja 1. stoljeća po Hidžri (7. stoljeće n.e), definisao pretpostavke i prepreke za nasljeđivanje i usavršio matematička pravila kako podijeliti zaostavštvinu.

    Zakoni o nasljeđivanju ili o personalnom statusu


    Formalni izvori na osnovu kojih se danas primjenjuje nasljedno pravo u muslimanskim državama, tj., državama u kojima su muslimani većina. Polovinom 19. stoljeća u muslimanskim državama evropske kolonijalne vlade uvode evropske zakone, a šerijat potiskuju u domen porodičnog i nasljednog prava. Ove dvije grane su dobile naziv personalno pravo i primjenjuju se samo na muslimane po personalnom principu.

    Razvoj kur'anskog zakonodavstva o nasljeđivanju

    Kur'an nije odjednom regulisao sva pitanja nasljednog prava, nisu svi ajeti odjednom objavljeni niti je čitav sistem nasljeđivanja uspostavljen u jednom trenutku. To se događalo postepeno u kontekstu nekih dešavanja u prvoj zajednici muslimana. U ranom periodu važili su predislamski običaji u pogledu nasljeđivanja, period u Mekki i dijelom u Medini.

    Nakon preseljenja muslimana iz Mekke u Medinu (622. g.) Poslanik, a.s., je izvršio bratimljenje između doseljenika i domaćina, nakon čega su se mogli međusobno nasljeđivati. Kasnije Kur'an dokida taj oblik nasljeđivanja i afirmiše krvno srodstvo, tj., porodicu kao osnovnu društvenu jedinicu. Potom je uslijedilo postepeno reformisanje predislamskih nasljednih običaja.

    Nakon bitke na Uhudu, u kojoj je poginulo mnogo muslimana, došla je udovica ashaba Sa'da ibn Rebi'a kod Poslanika, a.s., i rekla: „Poginuo je Sa'd i sav njegov imetak je pripao njegovom amidži, a njegove dvije kćerke nisu dobile ništa, a još nisu stasale za udaju.“ Nakon toga je objavljen kur'anski ajet koji kaže da muškarci i žene imaju udio u nasljedstvu, to je temeljna promjena u odnosu na predislamske običaje.

    „Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio.“ (En-Nisa, 7)

    Nakon toga slijedi objava kur'anskih ajeta u suri En-Nisa (7-14. i 176.) koji preciziraju nasljednike i njihove nasljedne dijelove.

    Predislamski običaji Arapa i islamsko nasljedno pravo

    Da bismo razumjeli prirodu islamskog nasljednog prava, trebamo razumjeti osnove predislamskih običaja po pitanju nasljednog prava. Predislamski Arapi imaju dva oblika nasljeđivanja: krvno srodstvo i ugovor.

    U slučaju krvnog srodstva nasljeđivati su mogli samo punoljetni muški agnati (srodnici po muškoj liniji). Iz nasljedstva su bile isključene žene, kognati (srodnici po ženskoj liniji) i maloljetna muška lica. Čak i otac bi bio isključen iz nasljedstva ukoliko mu je sin živ.
    Nasljeđivanje po ugovoru je moguće na dva načina. Prvi je ugovor o bratimljenju koji podrazumijeva da se dva čovjeka dogovore da će se međusobno pomagati, štititi, ako jedan od njih počini zločin, drugi će za njega platiti novčanu kompenzaciju oštećenoj porodici i jedan drugog će nasljeđivati.  Drugi ugovor je o adopciji koji podrazumijeva da se tuđe muško lice posini, da mu se porodično ime, čime dobija pravo na nasljedstvo.

    Promjene koje je uveo islam:
    • Priznanje prava žene na nasljeđivnje, te kognata (srodnika po ženskoj liniji);
    • Zaštita roditelja prilikom nasljeđivanja;
    • Bračna veza postaje osnov za nasljeđivanje;
    • Adopcija ne može biti osnova za nasljeđivanje (u islamu nije dozvoljena potpuna adopcija, tj., davanje posvojenom djetetu vlastitog prezimena i tretiranje poput zakonskog nasljednika, njemu se može ostaviti dio nasljedstva testamentom).
    Prilagodila: Amela Melkić



    Ciklus predavanja “Nasljedno pravo”  realiziran je
    od 13. januara do 3. februara 2014.  kao dio programa vjerske edukacije pod nazivom Tematski tefsir u sklopu kojeg stručnjaci iz različitih oblasti održavaju predavanja na teme koje naše korisnice smatraju interesantnim i važnim za njihov svakodnevni život i funkcioniranje u skladu s principima islama. Program za ovu godinu predviđa obradu sljedećih tema: čistoća, odijevanje, nasljedno pravo, islamsko poslovanje i ishrana.

  •  
  • 14.02.2014
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com