Teme   >    U fokusu   >   
  • Muslimanke - top tema u 2014.
  • Posljednjih 12 mjeseci prisustvo muslimanki u vijestima je bilo dominantno, ali iz potpuno pogrešnih razloga. Slijedi osvrt Sheline Janmohamed na tešku 2014. godinu.
  • Kad se govori o muslimankama, još uvijek se sve svodi samo na to kako se mi oblačimo – a zadnjih 12 mjeseci služi samo kao potvrda te tužne činjenice. Ono što mi govorimo, naša dostignuća, mišljenja, sloboda volje i nezavisnost nastavljaju da se guraju u stranu i ignorišu. Čak i u trenutku dok su ženski pokreti širom svijeta sve više u ekspanziji, izgled, odijevanje i tijela muslimanki nastavljaju se preispitivati. Mi se i dalje posmatramo kao jednodimenzionalne, bezglasne slike.

    Upečatljiva fotografija Malalai Kakar odjevene u svijetloplavu afganistansku burku iskorištena je u kampanji Britain First - “Zabranite burku” (“Ban the Burqa”) (Britain First - desničarska, nacionalistička politička partija i pokret koji su 2011. godine osnovali članovi Britanske nacionalne partije (British National Party)).

    Kakar, majka šestero djece iz južnog dijela Kandahara, prva je žena koja je diplomirala na Regionalnoj policijskoj akademiji. Bila je prva žena policajka u Afganistanu, snažan simbol onoga šta žena može postići uprkos brutalnoj i surovoj represiji rodne ravnopravnosti.



    Fotografkinja Lana Slezic tvrdi da je Britain First iskoristila ovu sliku prve afganistanske žene policajke u svojoj antiburka kampanji bez njene dozvole.

    Malalai Kakar su ubili talibani 2008. godine. Kad je fotografkinja Lana Slezic  vidjela ovogodišnju kampanju, kontaktirala je Britain prvenstveno da bi im rekla da to nije Kakarina ostavština, ako ništa, Kakar je bila simbol osnaživanja žena i nošenje burke je bilo nešto što je ona izabrala i odlučila da nosi. Kakar je rekla: „Ja nisam prisiljena da nosim chaudari (burku), moj muž i policija to ne zahtjevaju. Ja želim da ga nosim jer mi daje prednost.“ Šta god mi mislili o Kakrinim izborima, važna stvar je da su to bili njeni izbori i da ono što je ona nosila ne definiše  i ne određuju njene uspjehe i dostignuća. Britain First, kao i mnogi drugi javni glasovi, odlučili su je ućutkati čak i mrtvu. Korak dalje je otišla australijska političarka Jacquie Lambie koja je iskoristila sliku i tvrdila – uprkos Kakarinoj izjavi -  da bi ova jaka žena podržala zabranu burke. 
     
    Diskriminacija i mržnja usmjerena prema muslimankama zbog onoga što one nose nastavlja biti stvarni fenomen i njegove posljedice mogu biti kobne. Kad je Nahid Almanea, saudijska studentica koja je nosila hidžab i koja je došla u Veliku Britaniju na studij, izbodena na smrt u parku u Kolčesteru, policija je izvijestila da bi mogući motiv zločina mogao biti antimuslimanska mržnja. To se činilo posve razumnim  tragom u policijskoj istrazi. I pored toga, određeni mediji i politički svijet su bili bijesni na tu izjavu: kako se usuđuju i sugerirati da muslimanke doživljavaju mržnju kao rezultat onoga što one nose? Samo ovo negiranje stvarnosti je oblik ugnjetavanja. 

    Brojke Metropolitan policije pokazuju da se broj slučajevi zločina iz mržnje protiv muslimana povećao sa 344 na 577 godišnje do oktobra 2014. i da su žene glavne mete zbog njihove vidljive i  prepoznatljive islamske odjeće.

    Izvještaj koji je zasnovan na podacima iz Ureda za nacionalnu statistiku o radnoj snazi (Office for National Statistics' Labour Force Survey) također je pronašao da je vjerovatnoća da će muslimanka biti zaposlena do 65% manja u odnosu na njihove bijele kršćanske koleginice. Autor izvještaja je rekao da je razlog tome vjerovatno „rastuća islamofobija i neprijateljstvo“ prema muslimanima, što znači da su poslodavci obeshrabreni da ih zaposle.

    Tokom ljeta u Belgiji, viši diplomata je odlučio nasilno strgnuti veo s lica žene koja mu je prišla pitati ga za pravac. Veo na licu je ilegalan u Belgiji, ali čini se da je visoki zvaničnik smatrao da je sasvim uredu da fizički napadne muslimanku. Pretpostavljam da je ovaj incident završio u vijestima samo zato što se desilo da je ta žena slučajno bila katarska princeza.

    U oktobru u Parizu, tokom opere La Traviata, operski izvođači su se zaustavili usred nastupa kad su ugledali ženu s velom na licu. Desilo se da je ona bila turistkinja iz jedne od zemalja Zaljeva koja je željela osjetiti malo francuske kulture. Oni su odbili nastaviti dalje s izvedbom dok ona ne napusti operu. Vidimo da su obje ove muslimanke postupale u suprotnosti sa stereotipom – jedna u Belgiji sretna da sama za sebe upita za pravac i druga uživajući u visokoj zapadnoj kulturi.

    Rat oko toga kako se gleda na muslimanke nastavlja se, također, i u muslimanskom svijetu. Video „Happy British Muslims” u kojem su u glavnoj ulozi bili britanski muslimani koji se smiju, pjevaju i igraju bila je verzija pjesme Pharrella Williamsa “Happy". Žene koje su učestvovale u njemu su zbog toga kritikovane od strane muslimanske zajednice. Sličan video sa samog kraja 2013. godine, Muslim hipsters video (‘Mipsters’) iz Amerike koji pokazuje muslimanke koje poziraju, druže se i uživaju naišao je na slično neodobravanje.

    A ko može zaboraviti saudijskog mladoženju koji je objavio na svom vjenčanju ove godine da mu se ne sviđa kako mlada izgleda i razveo je na licu mjesta? Ja ne mogu i neću.

    Slika muslimanki nastavlja biti teritorij koji kreiraju drugi. The Sun je stavio na naslovnicu sliku žene koja nosi zastavu Velike Britanije kao hidžab tvrdeći da svi trebamo ustati zajedno. Kampanja nije dobro prošla u mnogim muslimanskim zajednicama.



    Malala s Nobelovom nagradom za mir

    Mali broj priča o postignućima muslimanki – u kojima odijevanje nije tema – izađe na vidjelo. Kad se to dogodi – često se muslimanski identitet žena prikladno izostavi. Kad se spominje Nobelova nagrada za mir i postignuća Malale Yousafzai rijetko se fokusira na činjenicu da ona ustvari pokriva svoju kosu, nosi skromnu odjeću i kao muslimanka pronalazi inspiraciju u svojoj vjeri.

    Sličnim tonom je pokrivena i vijest o Maryam Mirzakhani, prvoj ženi dobitnici Fieldsove medalje, prestižne svjetske matematičke nagrade, često nazivane i Nobelom za matematiku.

    Ponekad je jedini način vraćanja vlasništva nad našom slikom da sami odredimo i definišemo svoju sliku. Nije ni čudo da muslimanke širom svijeta potiču rast muslimanske modne industrije. Thomas Reuters procjenjuje ovogodišnju vrijednost tog sektora na više od 200 milijardi dolara. On kombinuje vjeru, modu i identitet. Neki ljudi jednostavno tvrde da je to kontradiktorno, ipak, muslimanke tvrde da je to njihov način izražavanja; za mnoge je to feministička izjava.

    Uprkos svemu ovome -  ja vidim tračak nade. Ove godine smo upoznali Kamalu Khan, muslimanku superheroinu koju je kreirao Marvel Comics. Kao znak sjećanja na rat, britanska pošta je izdala poštansku marku s likom Noor Inayat Khan, britanske muslimanke koja je radila kako špijunka za Britaniju u borbi protiv nacista u Parizu, a koji su je na kraju i ubili. A društveni mediji i mreže nastavljaju igrati važnu ulogu u uklanjanju barijera u izražavanju muslimanki. Hashtag #AsaMuslimWoman je unio humor i uvid u razumijevanje muslimanki kroz njihove vlastite glasove.



    Kamala Khan

    Međutim, najsvjetliji trenutak 2014. godine je proistekao iz jednog od najtamnijih: talačka kriza u sidnejskom kafeu. U vozu je žena ugledala muslimanku s hidžabom na glavi kako skida maramu iz straha od napada nakon tog incidenta s taocima. Ona je postavila na Tweeteru da žena ne bi trebala da skida maramu – i pokrenula je jedan topli i podržavajući hashtag #Illridewithyou. Ova izjava solidarnosti s muslimankama da slobodno budu ono što jesu i da se posmatraju kao ljudska bića, a ne komad odjeće proširila se društvenim mrežama. #Kaomuslimanka (#AsAMuslimWoman) u 2015. godini upravo se nadam većem broju ovakvih načina solidarnosti.

    Izvor: telegraph.co.uk

    Autorica: Shelina Janmohamed

    Prevela i prilagodila: Emina Lakić


  •  
  • 31.12.2014
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com