Teme   >    Vjera i društvo   >   
  • Estetika značenja
  • U vremenu globalnih komunikacija, onaj um koji nije istreniran da se kritički odnosi prema informacijama je ranjiv, krhak um, otvoren za sve vrste potencijalne manipulacije. Moramo postati svjesni načina na koji funkcionišemo kao pojedinci i kao zajednice, naučiti razumjeti vlastitu kompleksnost i kompleksnost drugoga...
  • Naše nas emocije zarobljavaju, ali duhovnost ujedno predstavlja i inspiraciju i potragu za slobodom. Učenja drevnih duhovnosti, modernih grana psihologije, filozofije i religije uvijek su ista; moramo postati svjesni načina na koji funkcionišemo kao pojedinci i kao zajednice, odrediti ključnu distancu prema sebi samima kao i prema svijetu koji nas okružuje, naučiti slušati i naučiti govoriti i komunicirati, i konačno naučiti razumjeti vlastitu kompleksnost i kompleksnost drugoga.

    Ovo može izgledati čudno i paradoksalno, ali prvi čin duhovnog oslobađanja leži u inicijalnom stavu koji subjekat usvoji. Iskustvo duhovnosti od čovjeka zahtijeva tri stvari koje se podrazumijevaju u svim duhovnim tradicijama: autonomiju subjekta (nasuprot zavisnosti od onoga što utječe na subjekt), svjesno prihvatanje odgovornosti (nasuprot mentalitetu žrtve), i konstruktivan stav pun nade (nasuprot očaju, defetizmu ili nihilizmu koji ne vjeruje u mogućnost promjene). Dok emocije mogu biti nešto kroz šta prolazimo, duhovnost zahtijeva inicijalan (i odlučan) čin volje da potvrdi svoju ontološku slobodu, bez obzira gdje se pojedinac zatekne. Pojedinac također mora prihvatiti temeljnu odgovornost za svoju transformaciju i održati duboko uvjerenje da je sve moguće... uvijek, i nabolje.
     
    Ovo su, što bi trebalo biti očigledno, tri preduslova za samopouzdanje. Kako možemo steći ovakvo individualno i kolektivno samopouzdanje u dobu koje karakterišu strah i opsjednutost sigurnošću? Duhovnost oslobađa i stvarima daje značenje, zasnovana je na uvođenju u sljedeće oblasti i obrazovanju u njima: samosvjesnost, sazrijevanje, prihvatanje odgovornosti i postepene transformacije. Jevrejski, kršćanski i muslimanski misticizmi nas stalno podsjećaju na arhetipske faze ovog duhovnog buđenja: za početnika, to su zapravo izrazi najprirodnijeg i najobičnijeg iskustva običnih smrtnika. Kada smo suočeni s vanjskim signalima i podražajima koji prijete da preuzmu kontrolu u našem mozgu i/ili srcu (i svijesti), moramo biti unaprijed naoružani ako želimo zadržati kontrolu nad vlastitim reakcijama.
     
    Ako smo to u stanju, ostajemo slobodni i ostajemo ljudi. Obrazovanje, prema tome, počinje na periferiji. Počinje s pojedinčevim čulima i perceptivnim mehanizmima, jer su to kanali putem kojih prvi podražaji dospijevaju do nas i putevi naših emocionalnih reakcija. I djecu i odrasle treba naučiti da gledaju, dotiču, slušaju, osjećaju mirise i kušaju: moramo dati sebi vremena da razmislimo i promislimo o osjećajima koji nadiru u nama kad vidimo određene pejzaže, ili ljude koje volimo (ili mrzimo). Moramo proučavati značenje slušanja, i načina na koji čujemo... naučiti da dotaknemo, kušamo, mirišemo materijalni svijet, mirise, prirodu i ljude. Ali to nije sve. Moramo udahnuti značenje u svoja čula i na taj način produhoviti svoje percepcije da nama ne bi ovladali naši emocionalni refleksi, već da ih možemo pozdraviti samopouzdanjem obogaćene svijesti koja je uspjela sebe ukrotiti i koja se, prema tome, oslobodila.
     
    U svijetu globalnih komunikacija i kulture, educiranje naših perceptivnih mehanizama - na periferiji - traži vraćanje fundamentalnim učenjima. Izgleda da zapravo svaka svijest mora usvojiti određeno znanje o principima i historijama duhovnosti i religija, ovladati određenim filozofskim idejama i posjedovati elementarno razumijevanje umjetnosti i njenog razvoja. Religija i duhovnost, filozofija i umjetnost su tri discpiline koje bi trebale biti u suštinskom planu i programu svakog intelekta ako mu želimo dati alat da postane nezavisan, slobodan i odgovoran. Bili mi vjernici ili ne, od ključnog je značaja da shvatimo osnovne principe svjetskih duhovnosti i religija.

    Duhovnosti i religije ponekad mogu omogućiti ljudima napredak, ponekad ih mogu zaštiti od vlastitih strahova, ali one uvijek donose smisao i daju značenje. Svi smo slobodni da biramo vlastiti put, ali to moramo učiniti uz poznavanje činjenica. Ukoliko izjavimo da pojedincu dajemo pravo izbora kad smo mu uskratili znanje, neiskreni smo: sloboda u neznanju je iluzija. Filozofija oblikuje kritičku svijest i kritički um: ona tjera intelekt da posmatra, da zna kako postaviti pitanja i da ne žuri. Ništa nije prosto, a čak su i proste stvari kompleksne: proučavanje filozofije treba biti usvajanje lekcije iz distanciranja i poniznosti koja uči pojedince da ne sude.

    Nadmene filozofije koje „znaju“ konačnu istinu i osuđuju ili preziru istine drugih nisu filozofije, to su ideologije. Svima bi nam bilo korisno da posmatramo filozofa tik prije nego donese zaključke i utvrdi činjenice: intelektualna vježba sastoji se u prisjećanju da je filozofija uistinu potraga tokom koje iznosimo niz hipoteza i postulata. To je čovjekova intelektualna sudbina: bez kritičkog propitivanja on gubi čovječnost; kada utvrdi da su njegove istine "jedine istine", on umišljeno prekoračuje granice svoje ljudskosti.

    Moramo biti uvedeni u umjetnost, kreativnost i ljudsku sposobnost da bismo istraživali puteve ljepote. Ljepota daje značenje, a estetika je zapravo dvostruka potraga: potraga je to i za značenjem i za ljepotom. Sokrat je smatrao da postoji kontinuum, ili generičko jedinstvo između fizičke ljepote tijela i metafizičke ljepote suštine i ideja. Primijenjena praksa filozofije omogućava nam da se izdignemo iznad samih sebe: Ljepota je spoj filozofije, duhovnosti i umjetnosti. Sve duhovnosti povezuju susret sa svetim ili božanskim s blizinom ljepote i s transcendentnim koje, zahvaljujući estetici oblika, podsjeća na značenje svog sadržaja. „Allah je lijep i voli ljepotu“, kaže islamska poslanička tradicija koja objedinjuje značenje svih ovih učenja. Umjetnost, sa svetim ili bez njega, poziva čovjeka da unutar sebe otkrije resurse koji mu omogućavaju da nadiđe sebe putem imaginarnog koje mu može dati značenje i inspiraciju. Pjesnik romantizma John Keats, koji je želio da ga epitaf opiše kao onoga "čije ime je zapisano na vodi", pjevao je o nadilaženju sebe u blizini Ljepote: "Ljepota je Istina, Istina Ljepota."

    Naš život na zemlji je kratak, i "to je sve što poznajemo". Pri susretu s Ljepotom, pjesnik izriče značenje vječnosti na čije obale ga izbacuje njegova moralnost. Pjesnik će nestati kao što nestaje val i svi umjetnici će nestati s njim... okean, umjetnička djela, Ljepota i Značenje će ostati.  „Istina je Ljepota“, a Ljepota je blizina Svetog.

    Educiranje srca, uma i mašte da bismo istrenirali sebe da bolje vidimo, čujemo, osjetimo mirise, kušamo i dodirujemo jedan je od uslova autonomije i slobode koji leže u srcu modernosti, naprednih tehnologija i globalizacije sredstava komunikacije.

    U vremenu globalnih komunikacija, onaj um koji nije istreniran da se kritički odnosi prema informacijama je ranjiv, krhak um, otvoren za sve vrste potencijalne manipulacije. Također nam je potrebno vrijeme da se distanciramo, da analiziramo situacije i da kritički evaluiramo ono što percipiramo. Ništa nije lahko. Ova duhovna vježba je od ključnog značaja jer daje značenje većini osnovnih radnji u životu: gledanju, slušanju, dodirivanju... i razmišljanju, molitvi i kreiranju.

    Duhovnost se sastoji od dodanog značenja koje je svojstveno čak i najjednostavnijim ljudskim postupcima. Može poprimiti oblik vjere, misli, umjetnosti ili ljubavi, ali uvijek uključuje izbor i čin slobodne volje, nasuprot emociji koja je pasivna reakcija, nametnuta i ponekad nekontrolisana: razlika između ovo dvoje je ogromna. Emocija je za duhovnost ono što je za ljubav fizička privlačnost.

    Autor: Tarik Ramadan
    Izvor: tariqramadan.com
    Prijevod s engleskog: Esma Fazlić
  •  
  • 08.03.2015
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com