Teme   >    Vjera i društvo   >   
  • Obrazovanje u doba globalizacije
  • Obrazovanje podrazumijeva sticanje znanja i vještina, ali podrazumijeva i učenje da držimo duhovnu, intelektualnu i estetsku distancu (od samih sebe, od objekata i od sudova koje donosimo)
  • Obrazovati znači „izvući“ ili „voditi“ pojedinca izvan samog sebe da bi on mogao uspostaviti svjesnu vezu sa samim sobom i svojom fizičkom i društvenom okolinom. Kada se rodimo, svi fizički ovisimo o roditeljima ili starateljima. Potrebno nam je poželjeti dobrodošlicu, hraniti nas, štititi i brinuti se o nama da bismo preživjeli, živjeli i dostigli prve faze učenja. Ova zavisnost sama po sebi zahtijeva obrazovanje i samo se tada pojedinac počinje razvijati prirodno.

    Biti ljudsko biće znači, prije svega, „postati ljudsko biće“... a ljudska bića postajemo samo kroz obrazovanje. Zato je obrazovanje osnovno, neotuđivo pravo koje mora biti zagarantovano u svim ljudskim društvima. Obrazovanje podrazumijeva prenošenje vrijednosnog sistema, normi ponašanja i elemenata kulture u jednakoj mjeri u kojoj podrazumijeva i prenošenje pukog znanja i vještina što se uobičajeno naziva školovanjem. Ako postoji jedan univerzalni princip zajednički za sve duhovnosti, religije, filozofije, civilizacije i kulture, onda je to obrazovanje.

    Obrazovanje je preduvjet za čovječnost i ono je bezuvjetno i neotuđivo pravo. Sadržaj obrazovanja, što je očigledno, varira od jedne do druge kulture, od jednog do drugog društva i od jednog do drugog historijskog perioda. Ali čak i prije nego ove razlike postanu očigledne, pojmovi obrazovanja se razlikuju po samim idejama šta znači biti ljudsko biće i šta ljudima znači obrazovanje. Brojne teorije koje nalazimo u edukacijskim naukama i učenjima pedagogije daju veoma različite i ponekad kontradiktorne pretpostavke, pristupe i metodologije.

    Piagetove studije, inspirisane evolucionim teorijama Herberta Spencera i genetičkom psihologijom Jamesa Baldwina, stavljaju naglasak na faze psihološkog razvoja, od senzorno-motorne faze do faze formalnih operacija i povezuju ih sa kognitivnom vezom između subjekta i okoline. Kako se intelekt razvija kroz kontakt s vanjskim svijetom, djeca razvijaju „osnovne jedinice intelektualne aktivnosti“ (schemata) koje im omogućavaju da uče, evoluiraju i razviju kompleksniju vezu kako sa svijetom tako i s idejama, a kako stiču pristup formalnoj logici, njihove hipoteze postaju bolje i počinju donositi zaključke o pojavama iz stvarnog svijeta. Schemata tada postaje organizovanija, poprima svoju finalnu formu i postepeno omogućava djeci da razviju autonomni intelekt u dobi između 11 i 16 godina.

    Sve je ovo, naravno, daleko of nekih teorija koje se mogu pronaći u modernoj psihologiji, a posebno u psiholoanalizi. Freud, njegovi nasljednici, učenici i kritičari, i njegovi neistomišljenici od Junga do Lacana smatraju da intelekt ili kognitivni element ne određuje pojedinčevu evoluciju i odnos prema samom sebi, svijetu, znanju i obrazovanju; po njima tu ulogu ima afektivna dimenzija koja je prisutna u psihi u esencijalističkom i determinantnom smislu. Tri sloja psihičkog aparata funkcionišu kroz odnose napetosti i međusobne regulacije koja se povezuje, direktno ili indirektno, s afektima. Id ili nesvjesni dio sadrži nagone i funkcioniše prvenstveno po principu zadovoljstva.

    Faze razvoja pojedinca prate razvoj njene ili njegove seksualnosti, što Freud definiše u veoma širokim terminima kao sve što ima veze sa zadovoljstvom. Faze infantilne seksualnosti, a potom razvoj prema adolescenciji i odrasloj dobi, igraju ključnu ulogu u omogućavanju da pojedinac postane autonoman. Ovdje nije u pitanju sposobnost da se usvoji schemata, već sposobnost nošenja s represijom, i odnos sa željom, moralnošću i društvom koji će odrediti pojedinčevu psihičku ravnotežu, slobodu i odnos sa znanjem, sa drugima i sa svijetom. Jungov doprinos uvodi historijsku dubinu nesvjesnog (kolektivnog nesvjesnog), koje nadilazi individualnu historiju i odnosi se na kompleksnije simbolizme. Strukturalistička perspektiva koju je uveo Lacan integriše razvoj s procesom identifikacije započet "fazom ogledala". Nijedan od ovih doprinosa ne poriče centralni značaj odnosa sa nagonima i afektima koji određuju oblikovanje individue (naprotiv), bez obzira na to da li su prihvaćeni od strane odraslog (Lacan) ili društva i njegovih moralnih imperativa (kao što opisuje Freud i svi psihoanalitičari nakon njega).

    Neke škole psihologije, nasuprot tome, promoviraju analize koje prevazilaze područje vidljivog. Neke se fokusiraju na razvoj kognitivne veze, a neke na stanja nesvjesnog i faze seksualnosti, ali sve uključuju projekcije koje se ne oslanjaju samo na strogu naučnu opservaciju. To je mišljenje biheviorista kao što je američki psiholog John Watson koji tvrde da samo vidljivo ponašanje treba biti uzeto u razmatranje: u proučavanju ljudske psihologije i načina učenja treba izbjegavati sve introspektivne ekstrapolacije i ograničiti se na empirijsku vezu subjekta s okolinom. Okolina šalje podražaje, a pojedinac reaguje ponašajući se na određene načine. Psiholozi bi se trebali fokusirati primarno i suštinski na vidljivi dvostruki odnos između podražaja i subjekta, a potom na odnos između subjekta i reakcije, a zatim izvesti zaključak na osnovu svojih opažanja o tipologiji mogućih odnosa koji se mogu uspostaviti između podražaja i reakcije. Na osnovu ovog procesa oni mogu doći do prirode određujućih faktora. Nema, kažu oni, ništa što je posebno za ljude u ovim vezama: Tavris i Wade u svojoj knjizi Psychology in Perspective tvrde da su osnovni principi učenja isti  "za sve vrste" od glista do ljudi. Ideja "operativnog uslovljavanja" se potom uvodi da se nadopuni klasična "uslovljena rekacija" koju je primijetio Pavlov u neposrednom odnosu između podražaja i bihevioralne reakcije. Ovo čini taj odnos kompleksnijim uvodeći način na koji okolina posreduje različite forme onoga što Thorndike i Skinner nazivaju "potkrepljenjem" ili "kaznom". Na taj način funkcionišu moralnost "praznovjerja" i društvene norme: oni onda određuju ponašanje i načine učenja. Obrazovanje se, prema tome sastoji od proučavanja prirode odnosa između podražaja i refleksa ili uvjetovanih reakcija (u jednom od dva načina "operativnom" ili "rekacijskom") da bi se razumjelo kako funkcionišu u različitim fazama intelektualnog i emocionalnog sazrijevanja. Kao što možemo vidjeti ovdje, pojedinac ili subjekat je od sekundarnog značaja u analizi procesa učenja; ovo je antiteza teorijama Piageta i Freuda, koje se i same dosta razlikuju.

    Očigledno je da ova teoretska i naučna neslaganja između tri škole o kojima smo pričali (koje prioritet daju prva kognitivnom faktoru, druga afektivnom faktoru i treća faktoru genetske ili fizičke reakcije) potječu od veoma različitih shvatanja ljudskog bića. U svakom slučaju, fokus usvojen u pristupu eksperimentalnim i opservacijskim naukama na jednoj strani i metodama analize na drugoj otkriva zasebne filozofije bića i obrazovanja, svaku sa svojim postulatima i ciljevima. U konačnici, dovedeno je u pitanje poimanje čovjeka, teorije učenja i filozofije nauka. Kada je u pitanju proučavanje vidova učenja i načina obrazovanja pojedinaca, epistemologija se približava (u smislu 'induktivnog proksimiteta') metafizici. Zanimljivo je napomenuti da su afričke i azijske tradicije, hinduističke i budističke duhovnosti, kao religije i razne opće (ili obrazovne) filozofije, često ocrtavale jedan sasvim drugačiji pristup za svoje članove ili sljedbenike; metafizika, kozmologija i značenje stvorenog svijeta već određuju ideju čovjeka, iako psotojanje, suštinu i konačnost ljudskih bića tek treba definisati. Tako onda, koji god oblici učenja da su uključeni, obrazovanje ih mora omogućiti - na najbolji mogući način - da bi se postigli ciljevi koji promoviraju dobro i dobrobit ljudskih bića. Ovaj pristup je po definiciji holistički, i ne može biti sretan ni sa striktno kognitivnim teorijama niti čisto afektivnim ili bihevioralnim analizama. Sve te dimenzije trebale bi biti razmatrane zajedno i podučavane istovremeno.

    Dalja razmatranja pokazuju da, premda postoje kontradikcije između ovih teorija i premda se njihovi stavovi razlikuju po pitanju izvora i načina, one ipak imaju dodirnih tačaka. Postoje segmenti u kojima se preklapaju, a imaju slične aspiracije.Trebali bismo, prema tome, obrnuti svoju perspektivu u pogledu krajnjih ishoda, a ne osnova. Umjesto da se raspravljamo (ili svađamo) o različitim načinima poimanja čovjeka, trebali bismo postaviti pitanje šta ove različite tradicije ili škole misli imaju da nam punude i kako mogu pomoći ljudima da razviju svoj puni potencijal. Nismo došli do konsenzusa, ali razlike su minorne, a ciljevi isti. Postoji univerzalni element u svim ovim tradicijama bez obzira na to koju dimenziju naglašavale. Sve one izražavaju nadu da će obrazovanje proizvesti pojedince koji su samopouzdani, nezavisni, dostojanstveni, znatiželjni, odlučni, konstruktivni, kreativni i brižni. Takvi pojedinci su smioni, ali oni ostaju u suštini optimistični uprkos svim životnim poteškoćama i nedaćama.

    Svako doba se suočava sa svojim izazovima i kao što smo rekli nebrojeno puta, doba globalizacije je doba prevrata. Teško je biti siguran u sebe, nezavisan i kritički svjestan u svijetu gdje su nestale naše stare referentne tačke, gdje su izgleda strah i nelagoda dominantne emocije i gdje stalna promocija instant komunikacije i oglašavanja ostavlja premalo prostora za duboke, suptilne i kritičke debate.

    Već smo rekli da je za naše doba važno da se pomiri s potrebom podučavanja pojedinaca duhovnosti, religiji, filozofiji i umjetnosti. Sve one predstavljaju vještine  "distanciranja" koje, zato što objektificiraju objekat proučavanja i njegovu kompleksnost, vraćaju subjektu autonomiju, perspektivu i kompleksnost. Obrazovanje podrazumijeva sticanje znanja i vještina, ali podrazumijeva i učenje da držimo duhovnu, intelektualnu i estetsku distancu (od samih sebe, od objekata i od sudova koje donosimo).

    Autor: Tarik Ramadan

    Prijevod s engleskog: Esma Fazlić


  •  
  • 21.04.2015
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com