Teme   >    U fokusu   >   
  • Podsjeti me šta to bješe ljubav...
  • Zašto su veze danas tako teške? Zašto svaki put padnemo na ispitu ljubavi, bez obzira na veliki trud koji ulažemo? Zašto su ljudi odjednom postali tako nesposobni da održe vezu? Jesmo li zaboravili kako se voli? Ili, još gore, zaboravili šta je ljubav?
  • Mi nismo spremni. Nismo spremni na žrtve, na kompromise, na bezuslovnu ljubav. Nismo spremni uložiti sve što je potrebno da bi veza funkcionisala. Želimo da je sve lako i jednostavno. Mi smo ljudi koji brzo odustaju. Dovoljna je samo jedna prepreka da pokleknemo. Ne dopuštamo da naša ljubav raste, odlazimo prije vremena. 

    To što tražimo u životu nije ljubav, već samo uzbuđenje i oduševljenje. Želimo nekoga s kim ćemo gledati filmove i zabavljati se, a ne nekoga ko će nas razumjeti, čak i u najdubljoj tišini. Mi samo provodimo vrijeme zajedno, ali ne stvaramo uspomene. Ne želimo dosadan život. Ne želimo partnera za život, već samo nekoga ko može učiniti da se osjećamo živim upravo sada, ovog trenutka. Kad uzbuđenje nestane, otkrivamo da nas niko nikada nije pripremio za prizemljenje. Ne vjerujemo u ljepotu predvidljivosti, jer smo zaslijepljeni uzbuđenjem avanture. 

    Uronili smo u zbrku gradskog života, ne ostavljajući prostor za ljubav. Nemamo vremena za ljubav, nemamo strpljenja da se nosimo s vezama i da radimo na njima. Mi smo ljudi zauzeti jurnjavom za materijalističkim snovima u kojima nema mjesta za ljubav. 



    Tražimo instant zadovoljenje u svemu što radimo - u stvarima koje objavljujemo online, u karijeri koju smo izabrali, u ljudima u koje se zaljubimo. Želimo odmah osjetiti zrelost koja dolazi s vremenom, emocionalnu povezanost koja se godinama razvija, taj osjećaj pripadnosti u trenutku kad jedva i poznajemo drugu osobu. Očigledno, ništa nije vrijedno našeg vremena i strpljenja - čak ni ljubav.  

    Radije ćemo provesti sat vremena sa stotinu ljudi nego da jedan dan s jednom osobom. Vjerujemo u „više opcija“. Mi smo „društveni“ ljudi. Više volimo susretati ljude nego ih upoznati. Mi smo pohlepni. Želimo imati sve. Uđemo u vezu na najmanji znak privlačnosti i izađemo istog momenta kad sretnemo i nađemo nekog boljeg. Ne želimo da izvučemo ono najbolje iz te jedne osobe. Želimo da bude savršena. Izlazimo s puno osoba, ali rijetko kome od njih dajemo pravu priliku. Razočarani smo svima. 

    Tehnologija nas je toliko približila da je gotovo nemoguće disati. Naše fizičko prisustvo je zamijenjeno tekstualnim i glasovnim porukama, snapchat i video pozivima. Ne osjećamo više potrebu da provodimo vrijeme zajedno. I ovo što imamo nam je previše. Nemamo više o čemu razgovarati. 

    Mi smo generacija “lutalica” koja ne ostaje predugo na jednom mjestu. Svaka privrženost i posvećenost uzrokuje fobiju. Vjerujemo da nam veze nisu suđene. Ne želimo se smiriti. Čak i sama pomisao na to je zastrašujuća. Ne možemo zamisliti da s jednom osobom provedemo cijeli život. Odlazimo. Preziremo trajnost kao da je „društveno zlo“. Volimo misliti da smo “drugačiji” od ostalih. Želimo vjerovati da mi ne podliježemo društvenim normama. 



    Tražimo samo trenutno i privremeno ispunjenje, ostavljajući veoma malo prostora za ljubav. 

    Mi smo praktična generacija koja se vodi logikom. Ne znamo više kako se ludo voli. Ne bismo uzeli let za daleku zemlju samo da bismo vidjeli osobu koju volimo. Vezu bismo raskinuli zbog prevelike udaljenosti. Previše smo razumni za ljubav. Previše razumni za vlastito dobro. 

    Mi smo uplašena generacija - generacija koja se boji zaljubiti, posvetiti, generacija koja se plaši da neće uspjeti, koja se plaši da će biti povrijeđena i da će nam srca biti slomljena. Ne dozvoljavamo nikome unutra. Ne dozvoljavamo da nekoga volimo bezuslovno. Krijemo se iza zidova koje smo sami napravili, tražeći ljubav i bježeći u momentu kad je stvarno pronađemo. Iznenada “ne možemo se s tim nositi”. Ne želimo biti ranjivi. Ne želimo otvoriti dušu nikome. Previše je štitimo.

    Čak više i ne cijenimo veze. Odbacili smo najdivnije ljude zbog “drugih riba u moru”. Ne smatramo ih više bitnim. 

    Ne postoji ništa što ne bismo mogli osvojiti i pobijediti na ovom svijetu, a opet, pobijeđeni smo u igri ljubavi - jednoj od najosnovnijih ljudskih potreba. Oni to zovu evolucijom.

    Izvor: mensxp.com

    Prevela i prilagodila: Emina Lakić
  •  
  • 29.02.2016
  •  
  •  
CEI "Nahla", podružnica Bihać
Bosanskih šehida bb, II lijevi prilaz, 77 000 Bihać

T: 387 37 352 200
F: 387 37 328 201
E-mail: nahlabihac@gmail.com